ip-talic

Grupa TNT se u svojoj povijesti suočila sa gomilom neprijatelja. Od Gumiflexa, špijunke Margot, Baby Kate, zatim Grbavca, Katodika, Konspiratora, a tu je neizostavni Arsen Lupiga – “manje džentlmen više lopov…” (dobar primjer za ovu temu), Arsen Lupiga je lopov sa stilom koji na nevidljiv i tih način pljačka, pri čemu prije pljačke žrtve otruje arsenom. ali, pijani čistač ulica, ogrnut smiješnim ogrtačem na kojem je nacrtana vinska boca, i koji smrtonosnim alkoholnim zadahom onesposobljava protivnike, ipak je najznačajniji. Njegovo ime je Ezechiel Bluff, ali je poznatiji kao Superhik. Kao i grupi TNT tako je i pravim braniteljima ovaj maskirani hrvatski „Superhik“ je najveći neprijatelj, a odmah iza njega špijunka Margot i neizostavni Arsen Lupiga – “manje džentlmen više lopov…”   . "Jedan tebi, jedan meni, drugi tebi, dva meni, treci tebi, tri meni..." Bilo bi dobro se dobije uvid u porijeklo imovine i mjesečna primanja ovih, koji tako „uspješno“ zastupaju branitelje! Na

"Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara protivi se smanjenju braniteljskih mirovina i ostalih prava sve dok se ne iscrpe druge mogućnosti ušteda“, istaknuo je to na konferenciji za novinstvo predsjednik Udruge Damir Jašarević. Damir Jašarević Oštro se usprotivio tome da čelnici samo nekih braniteljskih udruga o mogućem smanjenu mirovina pregovaraju sa Vladom, te istaknuo kako branitelji nisu krivi za probleme mirovinskog sustava u državi. Istaknuo je kako je za objavu Registra hrvatskih branitelja, ali po uvjetom da se objave i registri ostalih korisnika mirovina poput boraca NOB-a, bivše JNA ili bivših dužnosnika SFRJ i Saveza komunista, čiji je iznos za mirovine, kako tvrdi Jašarević, godišnje veći nego iznos za mirovine hrvatskih branitelja. Upozorio je i na sve veću nezaposlenost među hrvatskim braniteljima. Samo prošle godine, rekao je Jašarević, bez posla je ostalo oko sedam tisuća branitelja. Brojka nezaposlenih branitelja, upozorio je, sada je narasla na 26 tisuća, bez

Ja san dite spliskog Varoša. Rodija san se u Reića ulicu, u Varošu san živija do prvog razreda osnovne škole. Znan da će niki reć kako san propuva i da govorin monade, al već u svojoj šestoj godini ima san klapu za tuć se protiv vršnjaka iz Palmine ulice. Skupa smo bili mi iz Reićeve i dica iz Šenoine, a mulci iz Palmine su nan bili najmrži neprijatelji. Morete li virovat da dica od šest godina dođu na “ratni razgovor”, da se dogovori misec, dan i ura velike bitke!? E, sve je to bilo tako. Pantin tu jednu veliku bitku na Marjanu. Mi smo imali pravo izabrat oružje i izabrali smo – bovane! Danima smo kupili kamenje, slagali ga, kad je doša trenutak početka velike varoške dičije bitke kamenje je po Marjanu, onde di je Zoološki vrt, letilo na sve strane. I sad me straj kad se sitin koji smo debili bili. Znan da je bilo krvavih glava, sićan se da je mene jedan veliki bovan pogodija u prsi, kad bi duboko udahnija sve me je unutra peklo... Sa staze na branku Bija san, kako se ono u biograf