Kad zora svane...
Kažu da je najmlađe istovremeno i najdraže, dakle, svako tek rođeno, jest najmlađe, jest i najdraže. Sirotinja, ali ne duhom, sirotinja ne svojom krivicom, to bijaše odraz ljubavi preživjelog Vašarevićannaa Ante i njegove Anđe. U ovom malom kućerku rađaju se junaci. Dolazak prvoga već se proslavio. Zalilo se grlo hercegovačkom lozom, potiho zapjevalo, nadvili se nad kolijevku i rekli: zvat ćeš se Pavo. Budi blagoslovljen, budi uzor, hrabar kao sveti Pavao i nadasve odlučan kao Hrvat. I bi tako. Kršna gruda napaćenog naroda. Suzom oplakana, krvlju natopljena. Hercegovina. Tek jedna od hrvatskih milina, neumoljivo rađa hrvatsku slavu. U jutarnjim satima Nedilje Svete na taj dan 22.lipnja 1952.g. rodila majka još jednog Hrvata. I rekoše susjedi, opet muško. Da, Bogu hvala, odvrati Ante. I evo ga opet, rodilo se najmlađe i najslađe. Valja zaliti, valja ga imenovati i s blagoslovom u život uputiti. - Pa hajde ljudi, idemo nazdraviti, uđite u kuću – poziva sretni otac - Ajmo