Tko je odgovoran za samoubojstvo više od 1700 branitelja?
Zbilja predugo pratimo samoubojstva branitelja, koji si, zbog nažalost lošeg položaja u društvu, oduzimaju život, želeći tako skrenuti pažnju na loš status branitelja.
Broj samoubojstava odavno je prešao brojku od 1700.
Nitko ne voli ove teme, ali smatram da je i ne suočavanje s ovim problemom isto tako grijeh, i da se moramo zapitati jesmo li učinili sve što smo mogli (bar u svojoj okolini) da bi ovih slučajeva bilo manje.
Prosječna životna dob branitelja, koji su si oduzeli život, je 38 godina.
Koliko su ti ljudi još mogli dati i svojim obiteljima, a i samoj zajednici.
Dali su ti ljudi zadužili ovu našu zajednicu da, ako su bolesni vodi brigu o njima?
Dali se ljudi koji vode Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti pitaju koja je njihova svrha postojanja?
Dali se Vlada pita čija je i koga predstavlja?
Dali se bivši predsjednik vlade pita kako se njegova izjava “svi smo mi ovdje u vladi branitelji” dojmila braniteljske populacije. Ja osobno kao branitelj sam se osjetio uvrijeđen.
Svi znamo tko su članovi te njegove vlade, znamo koliko je ta izjava daleko od istine.
Ljudi koji zauzimaju tako visoke položaje morali bi biti svjesni i odgovornosti koja uz to ide.
Ovakve “jadne” i “jalove” političare (ni ova prije nje nije bila bolja) Europa nije vidjela!
Za mene je ovo što “oni” rade pravoj braniteljskoj populacije isto zločin.
Stvaranje lažnih branitelja je razaranje psihe pravih branitelja.
Mislim da vlast to radi smišljeno, jer kad se želi razvodniti vino, ulijeva se voda i dobiva se gemišt (pola-pola). A to je grijeh jer pravo vino ne treba miješati s vodom.
Ovdje se uopće ne radi o novcu nego o ponosu, što je njima očito nepoznat pojam.
Budite sigurni da onaj koji je proveo na ratištu pet godina, ne pati za “elitnim” stanovima, skupim autima itd.
Logično tko je želio taj život, on i nije bio na ratištu.
Na ratištu, a posebno u dubini neprijatelja, ako ste željeli preživjeti morali ste poprimiti "miris" okoline (a vjerujete to baš i nije ugodno) tako da se i divljoj životinji možete približiti da vas ne osjeti.
Nema udobnog kreveta, čiste garderobice i ostalih privilegija udobnog života.
A danas kad treba raditi, "oni" ne žele ni raditi, kao što nisu htjeli ni ratovati, ali žele udobno živjeti!
I što napraviti, od koga uzeti?
Od ovih "firmaša" ne možeš, tamo treba raditi! Normalno od (po njima) najnaivnijih! Da nisu tako naivni pa ne bih tako lako i "bezveze" riskirali živote?
Znaju oni koga sve ima u državnim institucijama! S njima ćemo se lako dogovoriti, a izgleda da se i vlast "ne buni" baš previše. Kako oni kažu: "Ova država kao da je samo za "nas" stvorena".
Što je problem?
Problem je kad jedan ratnik koji, ili nema mirovine, ili ima neku malu mirovinu, sretne svog poznanika, rođaka itd. za kojeg zna da je dezerter i kukavica, neradnik a koji mu ispriča (s podsmjehom svojstvenim takvim "inteligentnim" tipovima) da ima veliku braniteljsku mirovinu, da je od "države" dobio stan na “elitnoj” lokaciji… Svojoj je djeci omogućio, ono što ovaj ne može niti sanjati.
Na žalost, često se dogodi da mu to ispriča pred njegovom djecom, obitelji...
Čovjek ispadne smiješan.
Djeca gledaju s upitnikom “dali je istina ono što je tata pričao, jer da je istina, vjerojatno bi i on nama mogao omogućiti ovo što ovaj striko može svojoj djeci. ”.
Nisu kriva djeca, jer oni još nisu dobro upoznali naše političare.
Čovjek postane svjestan da ovaj nije “sam”, da ih ima jako puno takvih koji su se “snašli”, a da se on nije “snašao”, iz razloga što je bio na ratištu i molio Boga, da oslobodi svoju zemlju, da preživi i vrati se svojoj obitelji koju je zapostavio dok je branio domovinu.
Onda počne zadirkivanje “dobronamjerne” okoline: “Kako su se svi ovi “snašli”, a ti ništa”. “Pametni ljudi” itd.
Nakon toga, mnogi dobiju osjećaj manje vrijednosti (iako ne bih trebali, ali nisu svi ljudi isto “jaki”), jer nije bitno što „on“ nema, „on“ bi se nekako i mučio, preživio bih jer je ponosan čovjek, ne treba mu nešto posebno, zna da je sve pošteno zaradio.
Nije “on” ni naučio na “puno”, bitno je što je njegova država, njegov san, njegova svetinja, nagradila dezertere koji su sve napravili da je omalovaže i opljačkaju.
Na žalost ove priče ponekad završe na najgori mogući način tj. suicidom.
Ovo je isto zločin dovoditi ljude u ovaj položaj.
Ali kao što znamo iz iskustva za zločine vlasti nema suda ni sudnice.
Za naše političare je samoubojstvo jednog branitelja samo činjenica iz medija.
Nema tu pitanja: Dali smo mogli napraviti više?
Dali smo ispravno postupali do sada?
Kad nešto i pokušavaju sve rade pogrešno.
Primjera radi uopće nije bitno dali jedan pravi branitelj ima invalidnost nekih dvadesetak posto (tko je god bio u akcijama sigurno ima posljedice) to bi se po mom mišljenju automatizmom trebalo davati, pa čak i da se ne slažu s tim, jer to je dugoročno, bolje rješenje i za samo društvo, jer ako se pomaže oboljelima pomaže se i zajednici u kojoj žive.
Glavni je problem u stvaranju lažnih branitelja, a najodgovorniji su oni koji su im to omogućili!
Zašto ne objaviti spisak branitelja, kad je većina pravih branitelja „za“?
Zašto jedna austrijska banka ima spisak branitelja,a naši građani ne mogu vidjeti tko je na tom spisku i tko ih je branio?
U ovakvu vlast se teško može imati povjerenje i očekivati da riješi ovaj veliki problem zbog kojeg ćemo ispaštati i mi i naše iduće generacije.
Pričaju o ulasku u EU, mislim da bi malo koja država u EU dopustila ovakav kriminal.
Broj samoubojstava odavno je prešao brojku od 1700.
Nitko ne voli ove teme, ali smatram da je i ne suočavanje s ovim problemom isto tako grijeh, i da se moramo zapitati jesmo li učinili sve što smo mogli (bar u svojoj okolini) da bi ovih slučajeva bilo manje.
Prosječna životna dob branitelja, koji su si oduzeli život, je 38 godina.
Koliko su ti ljudi još mogli dati i svojim obiteljima, a i samoj zajednici.
Dali su ti ljudi zadužili ovu našu zajednicu da, ako su bolesni vodi brigu o njima?
Dali se ljudi koji vode Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti pitaju koja je njihova svrha postojanja?
Dali se bivši predsjednik vlade pita kako se njegova izjava “svi smo mi ovdje u vladi branitelji” dojmila braniteljske populacije. Ja osobno kao branitelj sam se osjetio uvrijeđen.
Svi znamo tko su članovi te njegove vlade, znamo koliko je ta izjava daleko od istine.
Ljudi koji zauzimaju tako visoke položaje morali bi biti svjesni i odgovornosti koja uz to ide.
Ovakve “jadne” i “jalove” političare (ni ova prije nje nije bila bolja) Europa nije vidjela!
Za mene je ovo što “oni” rade pravoj braniteljskoj populacije isto zločin.
Stvaranje lažnih branitelja je razaranje psihe pravih branitelja.
Mislim da vlast to radi smišljeno, jer kad se želi razvodniti vino, ulijeva se voda i dobiva se gemišt (pola-pola). A to je grijeh jer pravo vino ne treba miješati s vodom.
Ovdje se uopće ne radi o novcu nego o ponosu, što je njima očito nepoznat pojam.
Budite sigurni da onaj koji je proveo na ratištu pet godina, ne pati za “elitnim” stanovima, skupim autima itd.
Logično tko je želio taj život, on i nije bio na ratištu.
Na ratištu, a posebno u dubini neprijatelja, ako ste željeli preživjeti morali ste poprimiti "miris" okoline (a vjerujete to baš i nije ugodno) tako da se i divljoj životinji možete približiti da vas ne osjeti.
Nema udobnog kreveta, čiste garderobice i ostalih privilegija udobnog života.
A danas kad treba raditi, "oni" ne žele ni raditi, kao što nisu htjeli ni ratovati, ali žele udobno živjeti!
I što napraviti, od koga uzeti?
Od ovih "firmaša" ne možeš, tamo treba raditi! Normalno od (po njima) najnaivnijih! Da nisu tako naivni pa ne bih tako lako i "bezveze" riskirali živote?
Znaju oni koga sve ima u državnim institucijama! S njima ćemo se lako dogovoriti, a izgleda da se i vlast "ne buni" baš previše. Kako oni kažu: "Ova država kao da je samo za "nas" stvorena".
Što je problem?
Problem je kad jedan ratnik koji, ili nema mirovine, ili ima neku malu mirovinu, sretne svog poznanika, rođaka itd. za kojeg zna da je dezerter i kukavica, neradnik a koji mu ispriča (s podsmjehom svojstvenim takvim "inteligentnim" tipovima) da ima veliku braniteljsku mirovinu, da je od "države" dobio stan na “elitnoj” lokaciji… Svojoj je djeci omogućio, ono što ovaj ne može niti sanjati.
Na žalost, često se dogodi da mu to ispriča pred njegovom djecom, obitelji...
Čovjek ispadne smiješan.
Djeca gledaju s upitnikom “dali je istina ono što je tata pričao, jer da je istina, vjerojatno bi i on nama mogao omogućiti ovo što ovaj striko može svojoj djeci. ”.
Nisu kriva djeca, jer oni još nisu dobro upoznali naše političare.
Čovjek postane svjestan da ovaj nije “sam”, da ih ima jako puno takvih koji su se “snašli”, a da se on nije “snašao”, iz razloga što je bio na ratištu i molio Boga, da oslobodi svoju zemlju, da preživi i vrati se svojoj obitelji koju je zapostavio dok je branio domovinu.
Onda počne zadirkivanje “dobronamjerne” okoline: “Kako su se svi ovi “snašli”, a ti ništa”. “Pametni ljudi” itd.
Nakon toga, mnogi dobiju osjećaj manje vrijednosti (iako ne bih trebali, ali nisu svi ljudi isto “jaki”), jer nije bitno što „on“ nema, „on“ bi se nekako i mučio, preživio bih jer je ponosan čovjek, ne treba mu nešto posebno, zna da je sve pošteno zaradio.
Nije “on” ni naučio na “puno”, bitno je što je njegova država, njegov san, njegova svetinja, nagradila dezertere koji su sve napravili da je omalovaže i opljačkaju.
Na žalost ove priče ponekad završe na najgori mogući način tj. suicidom.
Ovo je isto zločin dovoditi ljude u ovaj položaj.
Ali kao što znamo iz iskustva za zločine vlasti nema suda ni sudnice.
Za naše političare je samoubojstvo jednog branitelja samo činjenica iz medija.
Nema tu pitanja: Dali smo mogli napraviti više?
Dali smo ispravno postupali do sada?
Kad nešto i pokušavaju sve rade pogrešno.
Primjera radi uopće nije bitno dali jedan pravi branitelj ima invalidnost nekih dvadesetak posto (tko je god bio u akcijama sigurno ima posljedice) to bi se po mom mišljenju automatizmom trebalo davati, pa čak i da se ne slažu s tim, jer to je dugoročno, bolje rješenje i za samo društvo, jer ako se pomaže oboljelima pomaže se i zajednici u kojoj žive.
Glavni je problem u stvaranju lažnih branitelja, a najodgovorniji su oni koji su im to omogućili!
Zašto ne objaviti spisak branitelja, kad je većina pravih branitelja „za“?
Zašto jedna austrijska banka ima spisak branitelja,a naši građani ne mogu vidjeti tko je na tom spisku i tko ih je branio?
U ovakvu vlast se teško može imati povjerenje i očekivati da riješi ovaj veliki problem zbog kojeg ćemo ispaštati i mi i naše iduće generacije.
Pričaju o ulasku u EU, mislim da bi malo koja država u EU dopustila ovakav kriminal.
Primjedbe