Filozofsko, antropološko i političko polazište Plana 24

Tekst: Mate Knezović, predsjednik Obiteljske stranke

Svaki političar, bio toga svjestan ili ne, u svojoj osobi mora razlučiti tri osnovna pitanja:

1. Što je politika i koji je njezin smisao?

2. Zbog čega se on osobno bavi politikom ili se želi baviti politikom?

3. Iz kojih filozofskih i antropoloških polazišta djeluje?

Nema sumnje da je za svakog političara politika umijeće upravljanja ljudima i događajima. Međutim, koji je smisao politike i bavljenja politikom odgovori su često dijametralno suprotni. Dok jedan polazi od toga da politika i političari služe općem dobru, velika većina današnjih političara polazi od osobnog interesa koji može, ali i ne mora biti materijalni, nego još opasnije: mentalna struktura današnjih političara je služenje politike određenoj ideologiji. Na žalost današnje suptilne, podmukle (a po potrebi i grube) metode moćnika, koji polaze od osobnih ili ideoloških interesa, otupjelele su moć zdravog rasuđivanja današnjih birača (ljudi s pravom glasa) da prepoznaju ove dvije vrste političara i da izaberu one koji će služiti općem dobru. Ne samo da su otupjeli pojedinci, otupjele su i mnoge nacionalne znanstvene i kulturne institucije. Dapače, mnoge od njih javno poručuju da djeluju subverzivno ili protivno interesima i stremljenjima naroda. Čak i vjerske institucije često preporučuju da se glasuje za one koji su se i desetine puta pokazali kao sluge ideoloških ili osobnih interesa i ciljeva. Jednostavno, današnji čovjek i mnoge današnje institucije umanjuju oštrinu zdravog rasuđivanja te nemaju više sposobnost razlučivanja dobra od zla, ljudi koji se daju za opće dobro od školovanih ideologa. Srećom, postoje savjesni i plemeniti pojedinci koji razbijaju posvemašnju tupost. Oni su u današnjem vremenu istinski svijećnjaci na gori.

Da bi se politika uspješno bavila svojim zadatkom, a to je opće dobro, mora imati kriterije što je to dobro, istinito i lijepo. Ako polazi od zla kao dobra, od laži kao istine i od nastranosti kao užitka i kao lijepog, politika će stalno ljudske i materijalne potencijale umjesto u dobro ulagati u zlo, umjesto u istinito ulagat će u laž i umjesto ljepote u grdobu. Primjer ulaganja politike u zlo, laž i grdobu jest ulaganje u gay kulturu, u pohlepu moćnika i vladanje ljudima putem politika, medija i trovanja Zemlje od tih i takvih politika.

ANTROPOLOŠKO I FILOZOFSKO POLAZIŠTE

Politika je bavljenje čovjekom. Stoga odgovor na pitanje tko je čovjek, njegovo podrijetlo, važnost i cilj određuje politiku i smjer određene politike i političara.

Čovjek je središte, smisao i cilj politike, odnosno njegova dobrobit u ukupnosti njegove osobnosti.

Svaka politika mora odgovoriti i ima odgovor na pitanje o podrijetlu čovjeka. Je li čovjek božanskog podrijetla, odnosno je li na sliku Božju stvoren, i to kao muško i žensko, ili životinjskog podrijetla odnosno malo pametnija životinja. Ako je za neku politiku čovjek životinjskog podrijetla, tada je i takva politika životinjska. Takva politika ne zna i ne može poštovati čovjeka i njegov život. Takva politika je bezočna, bezbožna i protuljudska. Za razliku od te politike ona politika koja smatra da je čovjek božanskog podrijetla ima mogućnost izgraditi društvo i svijet koji je human, topao, koji poštuje čovjekovu osobnost i njegov život od začeća do prirodne smrti, koja će poštivati prirodu i koristiti ju na ispravan način, koristiti znanost i poticati njen ponovni procvat u službi ljudi.

Ona politika koja smatra da je čovjek „pametna životinja“ pretvara se u božansku politiku i počinje preuzimati božanske prerogative. Uostalom, ako nema Boga, onda netko mora biti bog i odlučivati o životu i smrti, istini i laži, dobru i zlu. Dokaz ovakvih politika i njihove životinjske ćudi i nakana su komunizam i današnji genderizam, ali i islamski fundamentalizam. Za te politike čovjek je bezvrijedan, odnosno vrijedan je samo ako služi tim i takvim njihovim “vrijednostima” i pogledu na svijet.

Treba poći od toga da je svako ljudsko biće stvoreno na sliku Božju. Iz toga proizlazi dužnost politike da štiti tog i takvog čovjeka, da stvara uvjete za njegov svestran razvoj, da potiče i podupire one pojedince i grupacije koje štite čovjeka i njegovo dostojanstvo. Politika se ne smije uplitati u odnose među ljudima, osim gdje je to nužno ili usmjereno na dobrobit pojedinaca, društva, države ili u međunarodnim odnosima. Smatram da je za hrvatsku politiku najbolje prihvatiti kršćansku, preciznije katoličku antropologiju i filozofiju. Politika nema svoju antropologiju i filozofiju, nego, na jedan način, posuđuje i prihvaća kao svoju antropologiju i filozofiju koja je u opticaju u nekom društvu. Smatram da je danas nužno odbaciti darvinističku antropologiju, komunističku antropologiju, genderističku antropologiju, kapitalističku i liberalnu antropologiju. Bez povratka politike kršćanskoj i katoličkoj antropologiji zločinačka bit današnjih politika još jače će isplivati na površinu. Prihvaćanjem kršćanske antropologije politika će prestati lutati i imat će čvrst oslonac i ponovno može postati prostor u koji će ulaziti najbolji i najmoralniji ljudi.

Danas su osmišljeni i sustavno se provode zločinački projekti, koji su nesumnjivo nadahnuti Luciferom i njegovim anđelima, te koji se provode po njihovim slugama na zemlji. Na te projekte ne može se odgovoriti samo demokracijom. Današnja demokracija više i nije ona od jučer. Ona je postala upravo ono što tvrdi za druge – tiranija. Stoga se treba založiti za kristokraciju. Kristokracija bi se sastojala u strategiji i taktici prema kojoj bi kršćani morali svoje postupke i poteze u politici, znanosti, kulturi, školstvu, zdravstvu, obitelji, radu i svemu drugom promatrati tako da se stalno pitaju koji je Kristov odgovor na neku pojavu, problem, temu ili dilemu. Sve dok je kršćanima samo demokracija standard, dotle će Lucifer i njegovi napredovati. Laž je da igdje na svijetu vlada demokracija. Sve su zapadne zemlje već odavno odbacile demokraciju kao sustav vladanja. Dakle, demokracija je prijevara upravo kršćana. Kršćani moraju odbaciti takvu demokraciju i prihvatiti kristokraciju kao sustav vladanja. Takav sustav vladanja je u biti služenje. On ne odbacujevox populi, no važniji mu je vox dei. Samo je ponekad vox populi ujedno i vox dei. U ovakvom sustavu kršćanin se ponekad mora suprotstaviti glasu naroda i, po potrebi, odstupiti s vlasti ako bi takva vlast bila u suprotnosti s Božjim zakonima. Kršćanin, dakle, svoju kralježnicu ne savija pred ljudima, pa makar se radilo i o cijelom narodu.

Kristokracija nije teokracija. Ona ne ukida odvojenost Crkve i države, dapače, ona jača svijest i odgovornost te kompetencije i u crkvenoj hijerarhiji i u svjetovnoj vlasti. Ona podrazumijeva odgoj za istinske vrijednosti te sprječava dominaciju jedne vlasti nad drugom i usmjerava na suradnju k ostvarivanju općeg dobra. U hrvatskom društvu potreban je poseban status Katoličke Crkve jer su katolici većina. Kako treba odbaciti diktaturu manjina u drugim pitanjima, tako treba odbaciti diktaturu manjina i u pitanju prevladavajućeg morala i sustava vrijednosti. Hrvati su katolički narod i Hrvatska kao država treba promicati katoličke vrijednosti. Upravo takav sustav daje najbolju dugoročnu zaštitu i svih vjerskih, etničkih ili drugih manjina.

POLITIČKO POLAZIŠTE

Političko polazište svakako mora uvažavati filozofsko i antropološko polazište, odnosno izvor iz kojeg se napaja. Uz ta dva izvora za određenu politiku izvor je i određeni narod, odnosno njegova suverenost te prava, dužnosti i interesi određenih nižih teritorijalnih jedinica koje priznaju suverenu nacionalnu vlast. Dakle, istinsko političko polazište je naprijed navedena filozofija i antropologija te hrvatski nacionalni interes temeljen na povijesnom i prirodnom pravu Hrvatske kao države i hrvatskog naroda u cjelini na neometan opstanak, razvoj i dobrobit.

Nadalje, smatram da je povijesno nadiđena podjela na ljevicu, desnicu i centar. Ona u današnjem vremenu gotovo ništa ne znači. Ljevičari sami izjavljuju da su liberali. Liberali često brane ljevičarske ideje, a s desnicom koaliraju. Desnica je odbacila kršćanstvo i prihvatila ideje ljevice i liberala. Demokršćani su često branitelji, promicatelji i konzumenti gay ideja i kulture. Dakle, u politici trebamo razbistriti vode. Politike i političari moraju se razvrstavati i prepoznavati po vrjednotama koje promiču javno i u osobnom životu, a narod treba propitivati žive li oni ono što govore.

Hrvatska se mora temeljiti na vrjednotama koje su trajne, svevremenske i koje opstaju usprkos svim svjetskim burama i olujama, mijenama i modnim trendovima. Samo takva Hrvatska ima budućnost. Hrvatske ima onoliko koliko je u njoj tih vrjednota očuvano. Hrvatske će biti toliko koliko smo se voljni boriti za te vrjednote i koliko smo odlučni prenijeti ih na svoju djecu. Integracije ili dezintegracije uvijek se moraju gledati s pozicije Hrvatske i Hrvata u cjelini. Pristupanje njima ili izlazak iz njih ne može biti cilj nego samo sredstvo za ostvarivanje ciljeva kao što su sigurnost, materijalni i kulturni razvitak, rješavanje nekih starih trauma i sl.

Hrvatska je nastala u Domovinskom obrambenom i oslobodilačkom ratu. Ona je nastala voljom svojih sinova i kćeri. Vjerujem da će uskoro temelji Hrvatske biti jasni svima. Hrvatska politika samo na takvim temeljima može graditi jedinstvo naroda. One politike koje vide neke druge temelje jesu politike divide et impera (zavadi pa vladaj). Posljednjih stotinjak godina Hrvatska nije imala ni jednoga dana mira, bila je žrtva tih djelitelja. Oni i danas jasno poručuju “ili mi ili oni”. Došlo je vrijeme da ih se pobijedi da bi narod mogao živjeti.

Izvor: nacija.hr